Osmjesi, suze i neki novi život

Mnogo uzbuđenja, pomalo straha i tuge, pregršt osmijeha i po koja suza obojili su svim životnim nijansama susret mališana koji su se posredstvom Fonda solidarnosti „Duša djece“ liječili u inostranstvu i predsjednika Srpske Milorada Dodika. Pravi rolekoster emocija u Palati predsjednika Republike Srpske.
A zar bi i moglo drugačije kada se u jednoj prostoriji nađu Julija, Jovan, Teodora, Luka, Relja, Strahinja, Mihajlo, Andrija, Rastko, Ksenija, Milena, Vuk i Elena sa svojim hrabrim roditeljima. Svi različiti, jedinstveni, ali povezani neraskidivim nitima u jednu veliku porodicu, porodicu koja danas broji 1.000 djevojčica i dječaka koji su u najsavremenije klinike širom svijeta otišli na dijagnostiku i liječenje zahvaljujući Fondu solidarnosti za dijagnostiku i liječenje oboljenja, stanja i povreda djece u inostranstvu, a koji je i osnovan upravo na inicijativu predsjednika Republike.
Predsjednik je djecu i njihove roditelje dočekao ispred Palate, a nakon toga svi zajedno pustili su balone koji simbolizuju želju za zdravijim, bezbrižnijim i radosnijim danima za svu djecu svijeta.
„Svaka bolest dođe iznenada i kada se nađete u takvoj nezahvalnoj situaciji, svaka podrška je bitna. Kako sve te borbe izgledaju znaju samo oni koji ih vode. Ipak, umjesto brige kako će da plate liječenje, Fond solidarnosti je roditeljima omogućio da djeci pruže ljubav“, istakao je Dodik.
On je naglasio da je zajedništvo najvažnije te da je vrijeme pokazalo da je ideja o osnivanju Fonda solidarnosti „Duša djece“ bila istorijska i opravdana.
Priča svake od porodica koje su bile na prijemu je drugačija, ali svako od njih ponaosob one najsnažnije emocije i najteže trenutke ispričao je dostojanstveno i hrabro.
I nisu takvi samo roditelji. U svakom stihu koji su otpjevali, u svakoj rečenici koju su izgovorila neka od djece vidi se hrabrost i borba za srećnije i bezbrižnije djetinjstvo.
„Do sada sam imao 17 operacija, čeka me još malo, ali velikim dijelom sam uspio i hvala Vam na tome“, rekao je petnaestogodišnji Jovan Petrović.
Za ove porodice Fond solidarnosti znači sigurnost u onim najtežim trenucima.
„Dok smo boravili na liječenju u Turskoj tamo su svi bili zapanjeni da jedna mala zemlja kao što je Republika Srpska ima Fond solidarnosti, takvo sistemsko rješenje kakvo nemaju ni daleko razvijenije zemlje, niko u regionu. Ni trenutka nismo strahovali da li će biti dovoljno novca, šta ćemo ako liječenje potraje, dok to, recimo nije bio slučaj sa porodicama koje su dolazile iz regiona“, kazala je majka Vuka Majkića Anđelka Stupar.
Samo riječi zahvalnosti što je uopšte osnovan Fond solidarnosti, imali su i ostali roditelji, jer one najteže, nezamislive borbe, vodili su kada su životi njihove djece zavisili od SMS poruka i poziva.
„Liječenje djece humanitarnim akcijama najteža je borba koju uopšte možete da zamislite, dok u nekom iznajmljenom podrumu čekate da vam dijete umre na rukama“, kazala je majka četvorogodišnjeg Relje Bokana, Mirela Rogić.
Porodice kažu da zahvaljujući Fondu „Duša djece“, jedinstvenom u regionu, žive neki novi život.
„Onoga dana kada smo pokucali na vrata Fonda za nas je počeo novi život“, kazala je majka šestogodišnjeg Mihajla Radanovića, Rajka Radanović.
Svako od ove djece, ali i sve one druge koji su pokucali na vrata jedne male institucije na adresi Zdrave Korde broj 8 u Banjaluci, u dušu zna direktorica Fonda „Duša djece“ Jasminka Vučković koja je tu od prvog dana.
„Srećna sam jer su ova djeca danas tu, sa nama. Svaka njihova priča je posebna, dira u srce, ali nećemo da se pamtimo po dijagnozama, to su moji Španci, Turci, Amerikanci, po zemljama u kojima su se liječili“ kazala je Vučkovićeva, zahvalivši predsjedniku prije svega što je donesen Zakon o Fondu solidarnosti, a onda i što je izdvojio svoje vrijeme za razgovor sa ovim porodicama.
Predsjednik i mališani su razmijenili poklone i rastali se uz poruku da se ponovo druže nekim lijepim povodom. Predsjednik Dodik je dao obećanje da će nastojati pronaći rješenje u vezi sa segmentom ograničenja po godinama starosti, jer Fond solidarnosti finansira liječenje djece do 18 godina, a ovdje, kako je istakao, granice ne smiju da postoje, i za to se mora naći rješenje.