I kada dobiju jednu po jednu bitku protiv teških bolesti niti među nama se ne prekidaju, tu naša priča ne završava i nema ništa ljepše od toga kada vam djevojčurak, čija je dijagnoza bila zastrašujuća, četiri godine nakon liječenja pošalje fotografiju s dečkom i kaže: “Ja sam zaljubljena”.

Tim riječima za “Glas Srpske” priču počinje direktorica Fonda solidarnosti za dijagnostiku i liječenje oboljenja, stanja i povreda djece u inostranstvu “Duša djece” Jasminka Vučković, koja je za pet godina postojanja ovog fonda upoznala stotine mališana, čije su porodice zakucale na vrata kancelarije na trećem spratu Fonda zdravstvenog osiguranja RS, s kojim dijele i prostor i zaposlene. S većinom porodica čija su djeca morala po lijek u tuđu zemlju i danas je u kontaktu.

– Nemoguće je ne razmišljati o toj djeci i kada odete kući. Oni su sami negdje u inostranstvu, čekaju operaciju, a ja čekam poziv, poruku da čujem kako su. Nema tu ni dana, ni noći. Kada oni pozovu staje sve, jer zovu ili da saopšte najljepše vijesti ili da pitaju kako će dalje – priča Vučkovićeva.

Najponosnija je na sve fotografije, poruke i video-snimke koje poput majke brižljivo čuva u svom telefonu, a koje su stigle od malih boraca. Na jednoj djevojčica s medaljom koju je osvojila na ritmičkoj gimnastici nakon svih dobijenih bitaka protiv opake bolesti, dječak koji nakon liječenja veselo trčkara i priprema pitu ili već stasala djevojka koja je nakon svih nedaća i gubitka kose tokom liječenja, došla u Banjaluku kako bi zajedno s Vučkovićevom otišla kod frizera da donira svoju kosu.

– Sjedimo nas dvije na stolicama i frizerka pita je l’ mi to rođaka, mi se pogledamo kažem da jeste. Potom pita nju, a šta je tebi teta Jasna, ona se okreće prema meni i kaže – druga majka. Ne postoji više niti ljepše od toga. To je najveće priznanje za ovih pet godina – ponosno kazuje Vučkovićeva.

A rad Fonda “Duša djece” prepoznat je i s one strane Drine. Naime, predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić odlikovao je Vučkovićevu zlatnom medaljom za zasluge za izuzetan doprinos u oblasti javnih, humanitarnih i zdravstvenih djelatnosti.

A da nije bilo lako doći do cilja govori i to što su počeli bez ičega, bez administrativnog okvira i novca.

– Bila je to trka s vremenom. Tek što smo riješili administraciju, postali smo dio jedne od najljepših priča u Republici, a to je akcija “S ljubavlju hrabrim srcima” – rekla je Vučkovićeva.

Zvanično su počeli da rade u januaru 2018. godine, a budžet se puni redovno. To što su prilivi od plata građana konstantni, kako kaže, potvrđuje da stanovnici imaju povjerenje u Fond solidarnosti. Svoje obaveze uglavnom izmiruju i lokalne zajednice, neke bez dana kašnjenja, druge poravnaju račune na kraju godine.

Vučkovićeva i njen tim vode računa o svakom feningu jer koliko god se činilo da novca na stanju ima mnogo, potrebe su, nažalost, iz godine u godinu sve veće, a ponekad samo za jedno dijete za nekoliko odlazaka na skupa liječenja, operacije i terapije treba milionski iznos.

– Trudimo se da svaka faktura bude zatvorena, odnosno ukoliko smo mi po predračunu uplatili 100.000 KM, a utrošeno je 85.000, insistiramo da nam bolnica vrati do zadnjeg feninga ono što nije potrošeno, jer treba za neko drugo dijete – istakla je Vučkovićeva. U klinike širom svijeta o trošku ovog fonda djeca uglavnom odlaze na genetska ispitivanja, ali i zbog onkoloških oboljenja i ortopedskih anomalija.

– Imajući u vidu da djeca već godinama na liječenje odlaze uglavnom iz istih razloga, jasno je koje segmente moramo jačati u domaćem zdravstvu – ispričala je Vučkovićeva.

Skrivajući poneku suzu, Vučkovićeva kaže kako je svjesna da su i gubici dio života, nimalo lijep, ali neizbježan.

– U posljednja tri mjeseca izgubili smo dvoje djece, a svi smo se nadali do posljednjeg sekunda. Kada vam nakon takvih događaja porodica zakuca na vrata i dođe da zahvali za sve što je učinjeno jasno vam je da smo odavno prevazišli onaj čisto administrativni dio i da smo poput porodice – kazala je Vučkovićeva.

Istakla je da joj posebno teško pada kada neko ne razumije upravo taj administrativni dio, od bolnica u inostranstvu, do bliže okoline.

– Bolnice u inostranstvu imaju hiljade zahtjeva, pa onda mi dođemo negdje na rep, ne odgovore odmah, a nama gori pod nogama jer čekamo predračun jer bez njega ne možemo dati novac – kazala je Vučkovićeva, naglasivši da i za iduću godinu ostaje plan da dođu u svaku lokalnu zajednicu kako bi što više ljudi upoznali s pomenutim fondom koji je u pravom smislu riječi duša djece.

Troškovi Od početka rada fonda odobreno je ukupno 826 rješenja za 504 djece, za šta je izdvojeno oko 20 miliona maraka. Samo u ovoj godini fond je odobrio 256 rješenja za dijagnostiku i liječenje 184 djece u inostranstvu, za šta je izdvojeno 3,8 miliona. Na računima trenutno imaju oko 15 miliona KM.

GLAS SRPSKE