To je naš zajednički hod radosti, rasterećenosti i slobode

Piše: Velibor Petrović

Jedna je majka u gustoj šumi, duboko ispod u krošnji drveća, skinula svoje cipele i onako bosa stajala na šumskoj stazi. To je bio njen hod radosti, rasterećenosti i slobode. I to je ono što nama, svim roditeljima čija su se djeca liječila u inostranstvu preko Fonda solidarnosti za dijagnostiku i liječenje oboljenja, stanja i povreda djece u inostranstvu budi izlet koji je postao naš neraskidivi most spajanja i zajedništva. Ove godine izlet je organizovan 7. juna kada je proljeće već na zalasku i sunce pruža svoje ruke.  Nama su ruke kao i svake godine pružili tim Fonda solidarnosti „Duša djece“ sa svim prijateljima izleta.

Fond solidarnosti „Duša djece“ već četvrtu godinu zaredom u Šumskom Bukvaru u Bukvaleku na imanju Sportsko kreativnog centra „SKC kids“ okuplja roditelje i djecu na izletu koje je naše tajno carstvo, a meka trava ulica, dok su guste šume stabla naše skrivene kućice. Baš na tom mjestu raste i razvija se jedna ogromna porodica Fonda solidarnosti „Duša djece“.

Ovo je moja priča.  Priča oca dječaka Jovana Petrovića iz Doboja koji je do sada već imao 17 operacija. Ovo je priča ne samo o izletu, već i o jednoj ustanovi koja je potpuno drugačija od ostalih. Ovo je priča i o roditeljima i djeci koji imaju snagu diva i ljubavi za cijeli svijet.

Ovo je priča o svima nama.

Na izletu Fonda solidarnosti „Duša djece“ svake godine ista posvećenost. Okupe se roditelji i njihova hrabra djeca, društvo im prave njihove braća ili sestre, a sve to nam organizuju naše dobre vile iz „Fonda solidarnosti“. I onda kao u nekoj bajci, kao u priči o srećnom carstvu tamo negdje daleko, iza nekoliko gora, rijeka, planina i mora, učimo djecu kako da prihvataju svoje različitosti, kako da lakše podnose teret života i kako da dijele ljubav, iskreno i bez predrasuda.

Svi smo jednaki, različiti, a ipak toliko isti. Na izletu vlada međusobna podrška na svakom koraku, u svakoj riječi, u svakom pogledu, jer svako je svakome i brat i drug i prijatelj. Nije bitno ko je zdrav, a ko nije, jer takvih podjela nema.

U ovom carstvu sve je drugačije – djeca se uče dobrim navikama i razvijamo osjećaj razumijevanja u njihovim glavama. Želimo da svi budu bolji ljudi kada sutra odrastu i da ideju o pomoći i žrtvovanju ponosno nose u svojoj duši. 

Djeca na izletu su uživala, posebno u dječijom predstavi „Tri praseta i još jedno“ koju su za sve njih pripremili članovi Gradskog pozorišta „Jazavac“ iz Banjaluke.  Bilo je to predivno iskustvo, a najvrijednije bilo je vidjeti toliku radost među njima i njihovo oduševljenje, osmijeh na dječijem licu i radost u duši. Svaki srećni trenutak nagrađen je velikim aplauzom, jer su svi shvatili poruku predstave: dok čuvamo prirodu, čuvamo i mislimo na svoje zdravlje. Glumačka ekipa naučila nas je kako život može da bude jednostavan i bez suvišnih problema, kada na njega gledamo sa vedre strane. U takvim momentima djeca se istinski osjećaju voljenim i prihvaćenim.  

Na izletu bar na trenutak svako od nas zaboravi na sve one tužne bolničke dane, dijagnoze, operacije, tablete, tretmane, medicinske uređaje, nevolje, nesreće, komplikacije, probleme, nezgode, neprijatnosti. Mogao bih ovako u nedogled da nabrajam sitnice i događaje koje nam tjeraju suze na oči, koje nas bacaju u očaj, mrve našu dušu i vuku na dno. Međutim, tim Fonda solidarnosti raznim animacijama nastoji da otjera sve ružne i tužne misli, daleko od nas.

Jer,  tamo negdje u daljini čujem lagane note „… deca su ukras sveta …“. Osjetim da se dešava nešto nesvakidašnje i moram da budem dio te priče. Vidim radosna dječija lica i kutak za muzički trenutak. Dobro poznati čika iz grada svira gitaru i pjeva sa djecom i roditeljima. Muzika liječi našu dušu i vraća nam snagu. Iako nas je spojila ista muka, na licu svakog roditelja ne vidi ni umor, ni bol, niti strah. Svi zajedno pjevamo vesele dječije pjesme i prisjećamo se nekih srećnih davnih vremena.

„… A šuma cijela kupa se u zlatu, tiho pjeva jesenju sonatu …“, veselo pjeva djevojčica čiji se umiljati glas širi šumom. Sjedimo ispred male improvizovane bine, slušamo kako djeca pjevaju i ne mislimo na vrijeme. A minute i sati lete brzo, prebrzo. Trudim se da zapamtim ovaj momenat, jer me podsjeća na radost i srećno djetinjstvo. Podsjeća me na sve ove divne ljude i porodice koji me okružuju, na život bez briga i njegovu ljepotu. Ko god prođe pored nas, zastane i zapjeva, na licima se prepoznaju sreća i zadovoljstvo što smo baš svi u ovom trenu na istom mjestu i razmišljamo na isti način.

Jedna stara izreka kaže: „Bogatstvo nije kada imaš vile i novac. Bogatstvo je kada imaš kućicu, a u njoj zdravlje i sreću u duši“.   Bogatstvo je kada možeš da podjeliš razlog svoje sreće sa dragim ljudima. Svako od nas treba pronaći to parče duše, skriveno duboko u sebi, otvoriti svoje srce i na sreću, radost i ljubav odgovoriti istom mjerom. Takav je baš ovaj izlet.

Vjetar u leđa uvijek duva na istu stranu. Gura naprijed i koliko god da je teško, tjera da idete dalje korak po korak. Nema stajanja, nema predaje, jer neko je tu pored nas, ko je uvijek spreman da pruži ruku, podigne nas čak i kada mislimo da smo stigli do kraja puta i da nema dalje. Njihova nasmijana lica, vedar duh, pozitivno razmišljanje, spremnost na pomoć u svako doba noći i dana – da, takvo je osoblje Fonda solidarnosti „Duša djece“.  Među njima je i  naša druga majka, prijateljica, žena čvrsta ko’ stijena, prepuna ljubavi za svu djecu Fonda i nas roditelje – naša teta Jasminka.

Vjerujte da u životu nikada nisam upoznao tako dragu osobu, sa toliko ljubavi u sebi i toliko empatije, kao što je direktorka Fonda. U njenom velikom srcu svako dijete Fonda ima svoje mjesto. Ona je jedina kojoj bih dopustio da sve nas roditelje nauči da vežemo životne pertle kao i našu djecu, ali i djecu naše djece.

I svi dobri ljudi u RS zaslužuju izuzetno poštovanje i divljenje, jer su pokazali svu ljudskost i veličinu time što su iskazali spremnost da od svojih plata izdvajaju za liječenje djece u inostranstvu.  Život je takav, totalno nepredvidiv, ponekada veseo i sunčan, nekada tužan i tmuran. Nikada se ne zna kakvu radosti ili tugu donosi sutrašnji dan. Ako danas napravimo jednu dobru stvar u životu, sutra će ipak biti jedna loša stvar manje u životima svih nas.

Na izletu – ne ćutimo.  Govorimo o životu, o svojim ponosnim borbama, o tome kako i kada smo uspjeli da zgazimo svoje probleme, ostavimo ih iza naših leđa, kako smo ustali na svoje noge, kada nam je bilo najteže. O svemu tome pričamo, razmjenjujemo iskustva, pažljivo slušamo druge roditelje, jer iz svake priče o problemu njihovog djeteta možemo naučiti nešto novo. Te pozitivne riječi nas jačaju, hrabre, daju nam snagu i sve je lakše kada znate da niste sami, da niko nije prepušten bolu i da postoji izlaz.

Jer, zahvaljujući postojanju Fondu solidarnosti RS jedno dijete dobilo je šansu za život i priliku da po prvi put u životu svojim nogama dodirne travnatu podlogu i upozna bubamaru, leptira i mrava. Drugo dijete dobilo je šansu da svojim očima prvi put u svom djetinjstvu vidi beskrajno nebesko plavetnilo i na njemu pticu koja bezbrižno uživa u letu. Treće dijete dobilo je šansu da prvi put u svom životu osjeti toplinu sunčevih zraka na svom licu i proba ukusni, kremasti sladoled koji se polako topi na proljećnoj vedrini.  I tako redom.

Svako dijete Fonda je jedno poglavlje u istoriji života koja se piše na stranicama naše sadašnjosti. Svaki novi dan je prilika za novi početak, svaka minuta radosti, svaki novi korak i svaki novi uzdah vazduha, pobjeda je više koja mnogo znači. Sve ono što je za zdrave osobe svakodnevna rutina, za djecu Fonda to je šansa za bolji, duži i kvalitetniji život sutra.

I zato veliko hvala društvu koje je podržalo ideju o osnivanju Fonda solidarnosti „Duša djece“ . Pružena je ruka podrške  u vremenu kada se ruke ne šire tako lako. Baš u tom vremenu, Fond solidarnosti priča svoju priču. To je naša zajednička vrijednost.

Hvala svim prijateljima izleta Fonda solidarnosti „Duša djece“

Veliko hvala svim prijateljima izleta Fonda solidarnosti „Duša djece“ koji već četvrtu godinu svojim donacijama pomažu da se izlet realizuje, a to su : Vlada Republike Srpske, Ugostiteljski servis Republike Srpske, Sportsko kreativni centar KIDS, Pekara „Manja“, kompanije „Led ledeni, te „Kap po Kap“. Ove godine dobili smo i nove prijatelje izlete  na koje smo, takođe, ponosni i to „Banka Poštanske štedionice“, Gradsko pozorište Jazavac,  Studio „Lenka Keleman“ – dječiji i porodični fotograf, te Dragoslav Ramić, umjetnik.